Kvartet kiparskih osobnosti u Galeriji "Idealni grad"

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, u Galeriji „Idealni grad“, Argentinska 5 (Gajnice) održat će se u petak, 04.10.2013. u 19 sati svečano otvorenje izložbe djela Vanje Radauša, Tomislava Ostoje, Stipe Sikirice i Kuzme Kovačića. Izložba nosi naslov Kvartet kiparskih osobnosti, a sve skulpture su iz Zbirke umjetnina Ujević.

Naš stalni vanjski suradnik Stanko Špoljarić o spomenutim autorima napisao je sljedeće:

 

Vanja Radauš predstavljen je na izložbi uglavnom djelima već legendarnog ciklusa  hrvatske umjetnosti “Panopticum  croaticum “  (1959 – 1961) u kojem je na dramatičan način, snažno do potresnosti prikazao prerano preminule velikane hrvatske  kulture i umjetnosti (A.G. Matoš, S.Raškaj, F.Krežma), dajući  ljuskovitoj  površini volumena  jaku ekspresivnu notu, s portretnošću likova  koja nadilazi puku opisnost. Razorena epiderma sukladna je sadržajnosti skulptura, rasapu općeljudskog kroz životni put pojedinca.

Tomislav Ostoja majstor je portretne figure i akta. Tako je izražajnošću volumena donio lik pape Ivana Pavla II, dajući mu u izrazu blagost svetosti. Kod ženskog akta putenošću oblika naznačio je senzualnost figura. U odmjerenosti forme i vidu anatomske redukcije Ostoja stilizacijom postiže uvjerljivost tjelesnog, erotičnost naznačenu kroz odnos činjeničnog i znaka. Karakterističnom silhuetom Ostoja definira volumen, vidljiv  u raznovrsnosti pogleda, odraza njegove umjetničke  maštovitosti.

Stipe Sikirica  predstavljen je djelima tematske raznovrsnosti. I alkar (konjanik)  i akt srodni su u čvrstoći svoje oblikovnosti, bliski monumentalnom i u komornosti, bliži epskom nego li lirskom, no s osjetljivošću za nenametljivu bljeskovitost  ploha. Sikirica odbacuje sve suvišno, te mu i detalji urastaju u  osnovno tkivo skulpture. U prikazu Krista javlja se i iskra ekspresije, prvenstveno kompozicijom lomne razvedenosti,  premda je i dalje zaobljenost forme  u prvom planu.

Kuzma Kovačić predstavljen je segmentom (uz portret F. Tuđmana), scenama biblijske inspiracije. Od poetičnosti betlehemskih jaslica, djelu složenog scenarija, do golgotskog  martirija u sceni Kristovog raspeća. Vibrantnošću površine s aktivnom ulogom svijetla, jedinstvom  oblikovne „zrnatosti“ pulsirajuće ekspresije, Kovačić je u sakralnoj umjetnosti dosegao  razinu iskrene upućenosti transcedentalnom, simbolično vidljivoj i u arhitektonici  crkvice,  izvedenoj u perforiranosti slikovite forme.