LINDA MILIĆ KRŠNJAVI - SVETA OBITELJ

Čast nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe „Sveta Obitelj“ Linde Milić Kršnjavi u petak, 13. prosinca 2013. u 19 sati.

 U umjetnosti Sveta Obitelj, Isus, Marija i Josip, prikazuju se najčešće u svetoj betlehemskoj noći, u sceni Isusovog rođenja, odnosno u prizoru Bijega u Egipat. Period Isusovog  djetinjstva  i mladosti (vrijeme koje  Evanđelje  spominje tek u dvije situacije) rijetko se likovno interpretira. Svakodnevni Isusov život u  Nazaretu u okružju  obitelji,  sveden je na manji broj slika i skulptura, i u povijesti umjetnosti  i u našim danima. No ipak, primjerice, treba spomenuti sliku Svete Obitelji Tihomira Lončara u crkvi Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Ostvarenja na tu temu obogaćena su dojmljivim novim kipom Linde Milić Kršnjavi,  osmišljenim zanimljivom  sintezom  reprezentativnosti i intimiteta. U figurativnu  realističnu skulpturu velikog formata autorica je utkala  suptilnost emocionalnih odnosa, potaknutih i kompozicijskim rješenjima, kiparskom  razradom  figura i njihovom izražajnošću. Neospornom  vještinom  modelacije   volumena i površine stvorila je temelj za kreativno produbljivanje ideje. U skulpturi dominantno sakralnog ozračja, gdje članovi Svete Obitelji i bez aureola  stvaraju posvećeni ugođaj, umjetnica je složenim scenarijem, razvijanim kiparskom uvjerljivošću,  dotakla   svjetlo duhovnog u sadržaju teološke dubine. Prisnost i poetičnost, a s druge strane životnu ozbiljnost odnosa svetih osoba Linda je gradila rasporedom i postavom figura. Josip  je koncipiran  naglašenim vertikalitetom forme, vidljive i  u nešto mekšoj izvedbi kod dječačića Isusa, dok je Marija postavom u nenametljivosti dijagonale motivska i likovna  poveznica  grupe figura. Odmakom od osnovne osi  lik Marije se, s obzirom na različite vizure u ophodu skulpture, udaljio i približio  figuri  Josipa, čime statično u iščitavanju djela prerasta u dinamično, s davanjem velike uloge prostoru koji ulazi u skulpturu i obavija se oko nje. Vanjski i unutrašnji prostor prožimaju se usjecima u tkivo skulpturalne grupe i zatvorenošću volumena s nenarušenošću njihovih jasnih suodnosa, potenciranih i čistoćom obrisnih linija. Slobodno su  razvedene plohe, uprisutnjen je taktilitet draperija, slutnja  pada tkanine i njene „ornamentalnosti“, te je ostvarena slojevitost forme koje je svaki detalj logično uključen u cjelinu. I slučajevima prividne moguće neatraktivnosti (Josipova odjeća s leđa) nema gluhih partija, jer je  tvarni naboj svake partikule u tanahnosti igre svjetla i sjene konstanta  skulpture.

Linda Milić Kršnjavi kiparskim promišljajem i osobnim senzibilitetom žene   upisala  je blagost odnosa majke i djeteta, treptaj ljubavi i brigu  koju majka osjeća. Josip kao glava obitelji malo je distanciran, no itekako uključen u zajedništvo. Podignuta ruka (otvorena šaka) znak je autoriteta i upućenosti ka nebu, jer radi se o obitelji božanskog djeteta, likova s donijetim portretnim  značajkama, konkretnim ili mogućim. Josip nosi neke od portretnih crta Lindinog oca, Marijino lice  odraz je poštivanja umjetničke tradicije, smirene  je mladenačke ljepote, sa sjajem božje prisutnosti, interpretirane okom umjetnice, a Isusovo lice ispunjeno je znatiželjom, pa čak šarmom sitnih nestašluka. Kiparica osluškuje njihov razgovor, pa i svetost tišine, čujne srcu  kroz sve buke i nedaće vremena.

Svetu Obitelj, kao najtopliji motiv kršćanske ikonografije, Linda Milić Kršnjavi oblikovala je umjetničkom zrelošću, sa stvaralačkom mjerom klasične estetike uzdignute elementima vlastitog izraza, te s istinskim  posvojenjem prizora izraslim na  življenju vjere.

Stanko  Špoljarić