Ana Kolega "Poljupci"

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe slika Ane Kolege "Poljupci" u Galeriji "Idealni grad" (Argentinska 5/I, Gajnice), u petak, 11.11.2016. u 19,00 sati. Izložba ostaje otvorena do 2.12.2016. i može se pogledati radnim danom od 9,00 do 18,00 sati. Ulaz je slobodan. Dobro nam došli!

UZ “POLJUBAC”

U doba ironije, neki se sretni, nadareni ljudi pojave da stvaranjem uspostave stanište, rezervat za odveć fine, od današnjeg „razočaranog“, preispolitiziranog društva prezrene teme, kao što je ljubav dvoje ljudi. I ti se umjetnici rode ne samo da, u svom osobnom svijetu, vole i budu voljeni, nego da odgonetanje, prevođenje plesa srca na važan jezik linija, ploha i boja bude  njihov dar svijetu, poziv i trajna inspiracija.

I ovim slikarskim ciklusom „Poljubac“, svestrana Ana Kolega kao odavna ovjerovljena, markantna "prevoditeljica“ one najtajanstvenije intime, služeći se lirsko naivnim rukopisom ispisuje, nastavlja na svojim slikarskim kvadratima veliko pismo ljubavi. O ljubavi i za ljubav. Ovoga puta kao da je odlučila svojim likovnim sredstvima odgovoriti na pitanje pjesnika Roberta Herricka „Among thy fancies, tell me this//What is the thing we call a kiss?” Odgovori su dirljive, potresne slike koje odaju autorsku percepciju odgojenu u modrim prostranstvima, uokvirenu neuokvirenim elementima, morem i nebom. Dakle, slobodnu. Prozračnu i bez pretencioznih konvencija „ozbiljne angažiranosti“. Kod Ane jedina je konvencija zagrljaj, a na slikarskoj plohi ispisane rečenice kao da su ulovljeni komadići ljubavnoga razgovora, lirski fragmenti koji su zapravo kodovi, šifre nekog tajnog dnevnika, pisma koje, slatko i urotnički, ispisuje ta jedna i neponovljiva ljubav.

Za nju već specifičnim izborom i obradom motiva te vedrim, sugestivnim koloritom, autorica u nizu slikarskih kadrova iz svijeta poljubaca, stvara atmosferu uskog i toplog suputništva, ljubavnoga savezništva „protiv svijeta“, ali i prozračne erotike čežnje. Točnije nostaligije za nečim lijepim što i kad imamo nikada do kraja nemamo, i dok traje je već izgubljeno, ljubavni dodir, spajanje. Upravo je poljubac zaljubljenog mladog para na slikama gotovo biće za sebe, ogranska rumena kopča i samo središte prizora svakog izloška. U blagim preljevima tonova, crveni je poljubac nalik pupoljku, izvor je i uvir, mali aleph, točka što sadrži sve druge točke bića. 

Kao da je samo srce ljubavničkog odnosa, poljubac je tako stalno željeno središte kružnice ljubavi čiji nevidljivi obod nigdje ne prestaje, kao ni more. I kao što je i ljubav “dvoje ljudi izvan okvira”. Takvom zbivanju ne treba smetnja obilja stvari i znakova, pa kako u vizualnome, tako i u verbalnome dijelu njena rada izostaje svaki semanatički višak, pretjerano poentiranje. Ani je dovoljno u poljubac, u taj golemi i temeljni dijalog srca, iz vanjskoga svijeta doslikati nekakvo gnjezdašce, „sklonište“, otok, kuhinjicu, kućicu za dvoje. Kao neku kućicu za ptice, jer, ipak, Ona i Ona su “pričali tajnim jezikom ptica”.

Za uživanje u slikama Ane Kolege čini se da je potrebno poznavati taj jezik, ili ga se barem sjećati. Ako ne voliš jezik ljubavi, možda nećeš u motrenju razumjeti tu neopisivu lakoću padanja u nebo, i nećeš poletjeti. Ostati ćeš s ove strane zrcala, gdje vladaju sile smrti, vulgarnog spektakla, trgovanja, trača, uma, gorčine, raspada. I ostat će ti zatvoreno dječje oko, toliko istančano da dobro vidi kako materija nema čvrstinu pred ljubavlju. Da je poljubac jači od svijeta. „Poljubio si me jednom i svijet se okrenuo naopako.“ Tako mu i treba!

Dorta Jagić