Književna tribina sa Silvijom Šesto zatvara "Susedgradsku ljetnu promenadu"

I završni program Susedgradske ljetne scene odvijat će se u Podsusedu, ovaj puta u knjižnici KGZ Podsused (Podsusedski trg 3). Čast da zatvori ovogodišnju ljetnu scenu pripala je našoj renomiranoj književnici i dragoj suradnici Silviji Šesto, koja će u duhu prethodnog programa predstaviti svoje viđenje Zagreba i njegovih gradskih veduta, ljudi i običaja. Radi se o predstavljanju njene najnovije knjige "Zagrebalica". Sve će se to odvijati u srijedu 13.9.2017. od 18,00 sati u prostorima knjižnice Podsused.

Silvija Šesto / Ana Šesto ZAGREBALICA

Kratke priče, crtice, poetizirana sjećanja, poetske minijature povezane gradom. Grad kao poveznica retrospektive prvih pedeset autoričinih, od ranog djetinjstva i sjećanja na prvo stupanje ljudske noge na Mjesec u kontekstu paralelnih zbivanja, od tzv. „svjetski relevantnih“ do susjedu životno bitnih. Opisi nekih lokacija koje su bile „žive“, a sada ih više nema, Zagrepčanki i Zagrepčana koji su obilježili grad svojim životom, velikim i malim djelima. Običaji koji su iščezli, moda, navike koje su odjenule novo ruho ili su sasvim izopčene. „Zagrebalica“ donosi autoričina sjećanja na izgubljena vremena, lokacije, ljude. Krećući iz rodnog zrinjevačkog epicentra preko stare Vlaške do Maksimira, te na približnoj udaljenosti čineći zagrebački krug na preostale strane svijeta i života, izvlači neke zaboravljene osjećaje neodvojive od događaja, ljudi…i …autorskih fotografija Zagreba fotografkinje Ane Šesto. 

 

‘Zbirka „Zagrebalica“ nudi spoj eseja, kratkih priča, poetskih zapisa i aforističkih formi, a sve u počast Zagrebu kakav je nekad bio, kakav je sada, s posebnim (esejističkim) potkama što se zapravo u međuvremenu zbilo. Prozno navođenje na određene lokacije, prizivanje „stalnih“ likova koji su, poput spomeničke građe, utkani u srce grada i povezivanje s lirskim dionicama potaknutim eruptivnim emocijama, navode na pomisao kako je autorica izmještena u neki dalek kraj, jer intenzitet prisjećanja i žalovanja za sukusom neeklektičkog, već pravog grada u nekim je dionicama izuzetno intenzivan. Red kratke priče, kratkog eseja, lirske potkrijepe i nizanja činjenica koje su usidrene u sjećanja, te iznalaženje načina „kako ih privezati“ novom poretku stvari, čini vrlo mudru strukturu, te je na sasvim nov način omage autorice gradu koji voli i u kojem je rođena.’ 
Robert Mlinarec